Za dva tjedna stiže nam ljeto. Puno ljudi jedva čeka taj događaj jer im je topli, sunčani period onaj najdraži u godini. Ja volim sve, od time, preko proljeća i ljeta, pa sve do jeseni. Svako godišnje doba ima svoje čari koje se u drugim dijelovima godine ne mogu vidjeti. Obožavam zimski snijeg. Kako živim u gradu, vidi se izuzetno rijetko. Nekada, dok sam bio mlađi, nadoknađivao sam taj nedostatak odlaskom u planine, na skijanje. Nikada nisam postao dobar skijaš, ali sam uživao u prirodi i mliječno bijelom prekrivaču koji ju je pokrivao: kao neka kraljica ogrnuta hermelinovim plaštem. Proljeće je eksplozija boja i mirisa, buđenje i rađanje. Ljeto je toplo, a vrlo često i vruće. Postoje mjesta s gomilama ljudi, tisućama turista koji pretvaraju prostor u jednu veliku košnicu. Nisam ljubitelj te atmosfere. Preferiram malu, po mogućnosti osamljenu, šljunkovitu plažu s hladom. Ako ga baš nema, mislim na prirodni hlad, u redu je i suncobran. Dajte da malo pretjeram: po mogućnosti i jedan mali bar s hladnom cugom. Znam, znam! Gdje se nađe bar postoji i mnoštvo ljudi, pa tu ulazim u kontradikciju, ili u najmanju ruku priželjkujem utopiju koja se gotovo nikada ne realizira. Ipak, poznajem jedno mjesto s tim osobinama, ali vam ne mogu reći gdje se nalazi: vi bi svi došli, i to više ne bi bilo isto.
Jesen, reče zanesen. Nikada nisam bio veliki ljubitelj poezije, ali ovo mi je ostalo u glavi još od osnovne škole. Požutjelo i otpalo lišće i kiše jesenje (netko je to i opjevao) daju neku nostalgičnu, pa čak i po malo depresivnu atmosferu, koja se meni ipak dopada. Ono što mi je najljepše, ležati u krevetu i osluškivati kuckanje kapi kiše po staklu prozora ili škurama. Isto je tako lijepo nagnuti se uvečer na ogradu balkona i gledati kišu s pozadinom osvijetljenom gradskim svjetlima. Sve blista kao neki kraljevski dragulj. Ma kako sam samo poetičan. Možda mi netko uruči i neku nagradu za moje male misli koje povjeravam ovom digitalnom mediju.
Kriza izazvana s boleštinom koja nam je stigla iz Kine, a možda i od nekud drugdje, pomalo popušta. Ja i dalje radim od kuće. Ne žalim se na situaciju, jer imam puno više slobodnog vremena. Koji puta i previše pa moram izmišljati nove aktivnosti. U zadnje vrijeme sam otkrio kockanje online. Slučajno sam naletio na jedan casino online koji je poklanjao kod upisa 20 dolara. Znam da je to njihova taktika da privuku nove igrače. Investiraju koju paru da bi te privukli i onda se nadaju da ćeš ti izgubiti ne samo to, nego i puno tvojih novaca. Čovjek je poročan. Kada osjeti miris novaca, njegove moždane vijuge počinju drukčije funkcionirati. U podsvijesti znaš da nemaš gotovo nikakve šanse da stučeš pravu lovu, ali te nešto tjera da probaš. Joj, da se je kuglica pomjerila za samo jedno mjesto, bio bih osvojio novac. Daj da probam još jednom; možda ću imati više sreće. Nekome se i potrefi. Da nije tako,. Nitko ne bi igrao, ali su to izuzetno rijetki primjerci. Većina ljudi pada u neku vrstu kockarskog transa, a neki na kraju i dobro zaglibe.
I ja sam poročan kao većina stanovništva ovog planeta, ali jedini pravi porok koji mi nedostaje jeste onaj za kockanje. Nikada se nisam palio na lagano zarađeni novac jer sam od maloga naučio da to, osim u izuzetno rijetkim slučajevima, ne postoji. Ovih par sati koje sam proveo igrajući u casino online je za mene zabava, stjecanje jednog novog iskustva i proširenje moje opće kulture. I prije sam znao osnovna pravila igara iako nisam nikada igrao u nekoj pravoj igračnici. Sada mogu reći da sam produbio to poznavanje i stekao iskustva u vezi psihološkog aspekta igranja. Čak i ja koji nisam strastveni igrač sam znao osjetiti poriv da stavim veći ulog od onoga koji sam planirao na početku. To je moj sistem: prije nego počnem s nekom aktivnošću, postavim si granice, odnosno isplaniram kako će stvari ići, ako budu išle dobro ili ako razvoj događaja krene u negativnom smjeru. Obećao sam si da ću jednostavno prestati igrati kada izgubim ono što su mi poklonili. Do sada još nisam ispunio obećanje (koje je i dalje važeće) jer mi ne ide loše. Nakon 3 dana igranja, uspio sam čak i povećati početni kapital koji mi je igračnica dala. Na računu imam 22,5 dolara. U dobitku sam više od 10%. Ma dajte, nije to tako loše: može se platiti jedna piva u nekom baru na periferiji grada (u centru je preskupa).
Danas je nedjelja, a vani je oblačno i tmurno. Tmasti oblaci vuku se po nebu. Preko noći je palo nešto kiše pa su vanjske površine još uvijek mokre. Sjedim u mom studiju i pišem ovaj članak s upaljenom svjetiljkom jer kroz prozor ne ulazi dovoljno svjetla. I temperatura se je prilično spustila u odnosu na prethodne dane kada je bilo vedro i sunce nas je darivalo sa svojim zrakama. Čujem iz kuhinje lupetanje lonaca i tanjura. Supruga sprema ručak koji bi trebao biti poslužen za nekih pola sata. Nadam se da ću do tada uspjeti obaviti sve ono što sam si zacrtao: trebam završiti ovo pisanje (to sam, pri kraju), izabrati bar jednu fotografiju s kojom ću malo podići grafički izgled stranice i sve to trebam staviti online.