Urota – 25. travanj 2020.
Ja nisam od onih koji svagdje vide urotu, ali one postoje i neko od njih je čak lako i dokazati. Ovdje se ne radi o Zrinjskom ili Frankopanu, u to sam siguran. Isto tako sam siguran da nije lako otkriti tko konkretno stoji iza svega. Ali da krenem iz početka, s jednom dobrom vijesti. Ne znam da li ste pročitali da je jedna američka vidovnjakinja predvidjela da će se u zimi ove godine dogoditi strašna epidemija koja će se bazirati na virusu koji napada pluća. Knjiga je izašla 2008. godine, prije 12 godina, a autorica je preminula 2013. Postoje i slučajnosti i koji puta se gotovo nevjerojatne, ali mi se sviđao pomisao na to da je ženska to doista vidjela. Zašto? Zato što je predvidjela da će epidemija nestati iznenada, isto tako kako se i pojavile. Skoro vjerujem više njoj nego svim ovim naučnicima koji nas ovih dana zasipaju svojim teorijama. Nezgodno je da pola njih tvrdi jedno, a pola drugo. Dvije sasvim suprotne stvari. Pa gdje je tu urota?
Prije nekih tjedan dana supruga mi je saopćila vijest, ona je vrlo aktivna na mreži i zato je bolje informirana od mene, da je u Južnoj Koreji preko 100 ljudi koje su ozdravili od Covida ponovo oboljelo od iste bolesti. Za mene je to bila vijest dana, prava bomba, ali mediji su tome dali jako malo značenje; u puno slučajeva nije uopće prenesena vijest. Za mene je informacija od ogromne važnosti, jer od samog početka pandemije sumnjam u ono što se događa i ono što nam prepričavaju. Imao sam priliku čuti nekoliko znanstvenika koji ne podržavaju službenu liniju i koji imaju pristup samo manje važnim medijima, tako da se njihov glas jako malo čuje. Jedan od njih je rekao da su virusi od vrste korona jako promjenljivi i da tijelo ne uspijeva stvoriti antitijela. Za primjer je naveo da je prehlada izazvana od jednog korona virusa (provjerio sam na Wikipediji; istina je) i da čovjek u toku života može biti prehlađen i stotine puta. Nakon toga sam čuo od još dvojice znanstvenika da do danas ne postoji cjepivo niti protiv virusa iz porodice korona. Upravo sam čuo na televiziji da je svjetska zdravstvena organizacije potvrdila da trenutno ne postoje dokazu o tome da ljudsko tijelo stvara antitijela protiv Covid-a. Dajte onda da mi neko objasni zašto svi govore o cjepivu? Ako se ne stvaraju antitijela, kako je moguće napraviti cjepivo? Nitko to ne objašnjava i svi inzistiraju da bez cjepiva nema normalnog nastavka života. I neka mi netko kaže da se ovdje ne radi o uroti.
Početak – 12. travanj 2020.
U karanteni smo zbog korona virusa. Ovo je treći tjedan da ne idem u ured, nego radim od doma. Vrijeme s jedne strane sporo prolazi, ali s druge točke gledišta leti. Od 9 ujutro do 6 popodne radim. Dobio sam prijenosno računalo od poduzeća s kojim se uspijevam povezati na moje računalo u uredu. Tamo imam sve ono što mi treba i stvar funkcionira dosta dobra, osim kada veza Internet počne šepati, ili je virtualna mreža firme preopterećena (gotovo svi radim od doma, a puno nas je; rekao bih nešto preko tisuću). Ne uspijevam shvatiti koji od ova dva problema je onaj pretežni; vjerojatno se radi malo o jednom, a pomaže i onaj drugi. Na stranu mi koji radimo od kuće, globalna mreža je opterećena jer je gotovo cijeli svijet u izolaciji i glavna zabava je šetati se po mreži. Negdje sam pročitao da je YouTube ograničio prikazivanje sadržaja u HD (visoka definicija), da bi tako smanjio količinu podataka i opterećenje mreže. U stvarnosti ovo društveno izoliranje nije nište promijenilo; i prije ove epidemije su ljudi sjedili zajedno u restoranu i svako od njih bio povezan s nekim preko društvene mreže. Međusobno nisu niti razmjenjivali poglede. Sada mi nije jasno zašto se žale; ne shvaćaju da se ništa nije promijenilo. Kažu da je ljudska rasa najinteligentnija. Ponekada sumnjam u to jer su suprotni dokazi više nego očiti.
Moji dani, van posla koji trebam obaviti, se svode na gledanje vijesti na televiziji. S vremenom i to dosadi. Uvečer se nađe neki film, a sat vremena posveti i čitanju. Upravo sam završio čitati “Mrtve duše” od Gogolja. Jeste jedan od klasičnih romana, ali moram priznati da sam se namučio da dođem do kraja. Pogotovo što pred kraj knjige nedostaju neki dijelovi rukopisa, pa je dobar dio radnje preskočen. Neću vam preporučiti čitanje ovog književnog djela jer mislim da se prosječnom čitaocu ne bi previše dopalo. Završena ova knjiga, uzeo sam jednu koja prepričava povijest Bude. Knjiga je odlična i poučna; puno toga se može naučiti. Zadnjih godina mi se više sviđaju realne stvari, to jeste eseji, a ne one izmišljene, odnosno romani. Jučer sam vidio u streamingu film “Contagion” iz 2011. U zadnje vrijeme je to filmsko djelo jako popularno jer opisuje svjetsku pandemiju sličnu ovoj koju danas doživljavamo. Uz to je i glumačka ekipa vrlo značajna. Videći današnji okoliš, film mi se dopao, ali bi u drugim vremenima dobio lošu ocjenu s moje strane. Radi se o uobičajenoj katastrofi sa sretnim završetkom. Dosadno!
Da bih učinio malo raznolikijim moje dane, otvorio sam ovaj blog koji sam nazvao “korak po korak”. Zašto se tako zove. Svidjela mi se ideja da pišem male, kratke postove, s nekom imaginarnom idejom da ću s laganom šetnjom na kraju ipak negdje stići. Znate kako je, kreneš s projektom i pun si volje i želje da postigneš određene rezultate. Treba pričekati da se vidi da li je cilj dostignut ili mu se je bar približilo.