Nismo se čuli od prošle godine pa sam osjećao obavezu da vam se javim, tako da svi znate da sam zdravo i dobro. Tako se je nekada pisalo. Uz obavezu osjećao sam i potrebu. Primijetio sam da mi pisanje čini dobro. Koncentrira me na ono što pišem i to me opušta jer zaboravljam na dnevne probleme. Objektivno gledajući, pogotovo u usporedbi s puno ljudi pogotovo u ovom periodu, ja nemam puno problema. Gotovo bih mogao reći da su potpuno odsutni. Imam moj krov nad glavom u vlasništvu, hrane nikada ne nedostaje, u obitelji stvari idu svojim tokom, nikada potpuno glatko, ali niti s nekim posebno velikim problemima. Svi smo živi i zdravi, a tako i vama želi. Uhvati me neki starinski stil pa nikako da ga napustim. Početna ideja je bila da ukratko opišem moj mali godišnji odmor od prije tjedan dana, ali prije nego su upustim u tu temu moram reći dvije stvari o onome što se danas dogodilo doma.
Dobio sam ozbiljnu prediku od žene. Do prije par godina to mi je teško padalo i ozbiljno me je pogađalo, misli psihološki; za sada me još uvijek fizički ne zlostavlja. Počelo je s jednom sitnicom jutros, uz jutarnju kavu. Više se ne sjećam o čemu se radilo, brzo smo preko toga prešli, ali sam osjetio da je danas jedan od onih dana kada njoj dođe da se ispuše. Oko podne se je spremila da ode do dućana. Odmah kraj kućnih vrata se nalazi veliki stol na kojem jedemo, ali koji isto tako služi i meni za posao: na stolu su dva kompjutera. Tu je i uobičajena uredska stolica koju koristim. Prije nego je izašla, primijetila je da su pet nogica od stolice pune prašine i rekla mi je da bih ih mogao obrisati. Usput je spomenula da je to moj radni stol i da bih se ja o njemu trebao brinuti i čistiti računala i okolo. Usput je otišla na balkon i donijela mi krpu s kojom sve mogu pobrisati, a zatim s njom mogu proći po cijelom dnevnom boravku, po podu, da pokupim prašinu. Već sam naučio da joj ne proturječi, nego sam rekao da ću sve napraviti. Nakon što se vratila doma, odmah je vidjela da nisam očistio nogice od stolice: sve sam napravio, osim toga, iz zaboravnosti. Odmah sam se digao, uzeo krpu i počistio ono što je trebalo.
Nakon ručka ona je čitala na balkonu, a ja sam dremnuo pola sata. Zatim je na red došla kava i njena izjava: sigurno si digao nos jer sam ti rekla da pobrišeš prašinu. Nisam mogao da se suzdržim i da joj odgovorim. Ne zbog toga, nego zbog toga što me ti jednostavno ne podnosiš. Nije istina, rekla je ona. Zatim je krenula bujica riječi. Preskočit ću vam sve njene prigovore. Ako ste već dugo vremena oženjeni, i sami ćete znati o čemu se radi. Kada je završila, jednostavno sam joj rekao da sve ono što je kazala jednostavno dokazuje moju tvrdnju da me ne podnosi. Priznala je. Zatim se je demonstrativno obukla i izašla van. Prije toga mi je rekla da ide u shopping, nadajući se da će me to razljutiti. Ostao sam hladan kao špricer. Nakon što je ona zatvorila vrata, sjeo sam za kompjuter da ovo napišem. Jedan od njenih prigovora jeste da sam cijeli dan na računalu. Ili radi za posao, radim od doma, ili nešto radim za sebe. Ono što ona kaže da radim za sebe, donosi dio novaca u kuću, a zahvaljujući tim novcima ona je otišla u kupovinu. U toku njene predike, rekla je da je jedina stvar kada se slažemo jesu naša putovanja. To baš i nije puna istina jer se zadnjih godina i u toku putovanja javljaju nesuglasice. Tako je bilo i na ovom zadnjem, ali nije pretjerano negativno utjecalo na odmor.
Morao sam napustiti ovu aktivnost na nekih četvrt sata. Vani se je odjednom zacrnilo, počeo je puhati jaki vjetar i krenuo je pljusak. Balkon je širok 2 metra, ali je kiša padala po vratima, toliko je sanžan bio vjetar. Na balkonu imamo platneni divan. Uzeo sam plastičnu navlaku s kojom ga štitimo po zimi i izašao na balkon, držeći koliko je moguće vrata pritvorena da kiša ne bi ušla u stan. Pokrio sam divan koliko sam mogao, iako je već napola bio mokar. Kada sam se vratio unutra i konačno zatvorio vrata, stvorila se je već lijepa lokvica vode. To sam posušio i onda sam se morao presvući jer sam bio kompletno mokar. Dok sam sve to obavio, nevera je prošla i izašlo je sunce; kao da se ništa nije dogodilo.
Proveli smo sedam dana na jednom španjolskom otoku, neću vam reći kojem, ali za one koji su znatiželjni dati ću sve smjernice da bi pogodili o kojem se mjestu radi. Neće biti teško. Rekao sam da je španjolski, ali je puno bliži Maroku nego matičnoj zemlji. Otočje je famozno po jednoj ptici koja jako lijepo pjeva i po kojem je grupa otoka dobila ime. Za kraj, da bi pronašli komadić kopna okružen oceanom gdje sam ja bio (ima ih više), reći ću vam da se na njemu nalazi najviša španjolska planina, koja je u stvari nešto drugi, opasno ako je aktivno. Nadam se da vam se je zagonetka dopala. Na otoku nema nešto posebno za vidjeti pa smo najveći dio vremena proveli na bazenu hotela. Tu i tamo bi prošetali da ubijemo vrijeme. Supruga bi se bacila na kupovinu, a ja bih je obično čekao u baru preko puta s neizbježnom pivom. Ugodna dosada. Onda smo jedan dana otišli na drugu stranu od hotela i tamo sam vidio pravi casino. Izvana je izgledao kao pravi, onaj u Monte Carlu ili Las Vegasu.
I tako dobijem dozvolu da jedno popodne, prije večere, provedem tamo par sati. Prilično redovno igram online, ali se zaželim i igre u živo. Kod nas su kockarnice brojne, ali je sve automatski i nema se atmosfera gdje ljudi strastveno kockaju. Ne žalost… ali idemo po redu. Bilo je oko 6 popodne i sunce je još jako grijalo; uzmite u obzir da je otok jako ja jugu. Ispred kockarnice portir, obučen kako se očekuje i jedan iz sigurnosti. Obećavajuće! Pozdravljaju me i pokazuju da mogu ući. Za ovu priliku sam se malo bolje obukao, odnosno nisam bio baš u kratkim hlačama. Uđem u predvorje i sviđa mi se. Na kraju se nađem u glavnom prostoru. Casino je jako lijep i uređen s određenim ukusom. Vidim da nema puno ljudi. Nisam ih ni očekivao budući da je tek kasno popodne, a i na otoku nema puno turista zbog epidemije koja vlada. Šetam okolo i proučavam što je na raspolaganju. Jeste, sve je onako glamurozno i lijepo sređeno, ali je ponuda ista kao i kod nas. Istina bogatija, ali je sve automatizirano. Jedino mjesto gdje se nalazi poslužitelj je stol za kojim se igra black-jack. Za njime nema nikoga. Daj da probam, da osjetim malo adrenalina u živo. Nakon 10 minuta se dižem: u džepu nedostaje 20 eura, a duša se nije razgalila. Odlazim za šank; daj, bar jednu cugu. Piće je besplatno a šankerica zgodna – bar nešto što mi se dopalo. Vjerojatno je na svijetu ostalo još malo mjesta gdje se čovjek doista može zabaviti kao nekada. U svim drugima, igranje jeste kao igranje u casino online, jedino, bar u ovom slučaju, ti daju piće besplatno.